Tehnike učenja kod djece koje zbilja djeluju: Pomozite im da zavole učenje
6. travnja 2026.
U praksi postoji 15-ak tehnika učenja, od kojih svaka ima svoju prednost i nedostatke. S iskusnom učiteljicom i savjetnicom za učenje Draganom Pavičić prošli smo neke od metoda kako bismo kao roditelji, djecu mogli lakše usmjeriti.
Mnogi roditelji tek s polaskom djeteta u školu počnu zaista upoznavati njegove radne navike, karakter i odnos prema obavezama. Dok je vrtić bio usmjeren na igru i slobodu, škola donosi potpuno novu dinamiku - zadatke, odgovornost i uglavnom definiranu strukturu dana.
Upravo tada postaje jasno koliko je dijete spremno (ili nespremno) na promjenu. Neka djeca se brzo snađu, dok drugima treba više vremena da shvate kako više nema “samo igre”, nego i obaveza koje treba izvršiti.
U tom razdoblju prilagodbe, važnu ulogu imaju i roditelji. Ne u smislu da preuzmu školske zadatke, nego da budu podrška u stvaranju prvih radnih navika i rutina. Jer upravo ti početni koraci često određuju kako će dijete kasnije doživljavati učenje – kao stres ili kao nešto što može savladati.
U razgovoru za BabyRoom podcast, Dragana Pavičić objašnjava što djeci zapravo treba kako bi razvila zdrave navike učenja i više samopouzdanja u školskim obavezama.
Učenje ne počinje u školi
Jedna od najčešćih zabluda je da dijete treba krenuti u školu već znajući čitati i pisati. No, kako Dragana naglašava, to nije ni potrebno ni poželjno. Puno važnije su tzv. predčitačke vještine – sposobnost slušanja, razgovora i razumijevanja.
Drugim riječima, dijete koje je od malih nogu slušalo priče, postavljalo pitanja i razgovaralo s roditeljima već ima odličnu podlogu za učenje. Zato je najbolja priprema za školu zapravo vrlo jednostavna: provoditi vrijeme s djetetom, čitati mu i razgovarati.
Nije svako “sporije” dijete – dijete s problemom
Roditelji se često zabrinu kada dijete sporije piše ili rješava zadatke. No to ne znači nužno da postoji poteškoća. Kako Dragana objašnjava, mnoga djeca jednostavno imaju svoj tempo. Treba im više vremena, i to je u potpunosti u redu.
Ipak, postoje i specifične poteškoće koje mogu otežavati učenje, a među najčešćima su disleksija (teškoće u čitanju), disgrafija (teškoće u pisanju) i diskalkulija (teškoće u matematici i računanju).
Najgore što možemo napraviti jest požurivati dijete. Time ne ubrzavamo učenje, nego stvaramo pritisak i otpor.
Ponekad je rješenje zaista jednostavno - dati djetetu više vremena i prostora.
“Idi učiti” – ali kako?
Roditelji često nesvjesno upadnu u istu zamku – kažu djetetu da ide učiti, ali nikada mu ne pokažu kako.
A za dijete, pogotovo u nižim razredima, i najjednostavnija zadaća zapravo je niz koraka: treba izvaditi knjige, sjetiti se što treba napraviti, održati koncentraciju, završiti zadatak, pa zatim sve pospremiti i pripremiti za sutra.
Nama odraslima to djeluje automatski. Djeci – nije.
Zato učenje nije samo “gradivo”, nego i:
- organizacija
- planiranje
- fokus
- upravljanje vremenom
Sve su to vještine koje se moraju učiti i vježbati.
Zašto neka djeca “uče cijeli dan”, a ne vide rezultat?
Jedna od čestih situacija koju roditelji opisuju je: dijete uči satima, a rezultat izostaje. Razlog često nije u sposobnostima, već u nedostatku strukture.
Djeca naime često ne znaju odakle krenuti, koliko im treba vremena pa niti što je prioritet u svladavanju gradiva. Zato je ključno učiti ih planiranju - ne učiti sve odjednom, nego gradivo rasporediti i ponavljati kroz vrijeme.
Male tehnike koje čine veliku razliku
Postoje i vrlo konkretni trikovi koji mogu pomoći.
Primjerice, rad s tajmerom. Dijete dobije jasan zadatak – u 10 minuta riješiti određeni broj zadataka. Takav pristup pomaže koncentraciji i daje osjećaj postignuća.
Mentalne mape su također popularna metoda, iako Dragana upozorava da nisu za svakoga. Neka djeca ih obožavaju, dok drugima jednostavno ne odgovaraju. Nekima je pak korisno da gradivo vizualiziraju gledajući neke dokumentarce ili slične video sadržaje, jer je riječ o, za današnju djecu često apstraktnim pojmovima ili povijesnim razdobljima.
Važno je razumjeti da ne postoji jedna univerzalna tehnika. Svako dijete ima svoj stil učenja – netko bolje pamti kroz slike, netko kroz slušanje, a netko kroz pokret.
Motivacija nije nešto što možemo “upaliti”
Jedno od najčešćih pitanja roditelja je kako motivirati dijete za učenje. No Dragana tu daje vrlo jasan odgovor – dijete ne možemo natjerati na motivaciju. Rečenice poput “moraš učiti” ili “trebaju ti dobre ocjene za budućnost” djeci zapravo ne znače puno. Njima je ključan osjećaj da su shvaćeni. Kada dijete osjeti da ga roditelj razumije, da ga ne osuđuje i da je uz njega, tada se stvara prostor za motivaciju. „Prvo povezivanje, pa tek onda učenje“, ističe Dragana Pavičić u podcastu.
Temelj svega: zadovoljene potrebe
Da bi dijete moglo učiti, njegove osnovne potrebe moraju biti zadovoljene. To uključuje:
- san
- hranu
- osjećaj sigurnosti
- ljubav i razumijevanje
Tek nakon toga dolaze znanja i vještine, a na kraju i ono najvažnije – osjećaj samostalnosti. Dijete koje vjeruje da može nešto napraviti, puno će lakše preuzeti odgovornost.
Radimo li djeci medvjeđu uslugu?
Današnji roditelji često žele pomoći, ponekad i previše. Provjeravanje zadaće u grupama, rješavanje zadataka umjesto djeteta ili stalno podsjećanje mogu imati suprotan učinak – dijete ne razvija osjećaj vlastite odgovornosti. Zato je važno od početka slati jasnu poruku: “Ja sam tu za tebe, ali ovo je tvoja obaveza”.
Previše aktivnosti, premalo igre
Još jedan važan problem današnjice je pretrpan raspored. Škola, sport, jezici, dodatne aktivnosti… često ne ostaje prostora za ono najvažnije – slobodnu igru, koja je ključna za razvoj kreativnosti, samostalnosti i emocionalne stabilnosti. Čak i dosada ima svoju vrijednost jer tjera dijete da samo pronađe način kako će ispuniti vrijeme.
Tehnologija – da, ali s mjerom
Tehnologija može biti korisna u učenju, posebno kroz edukativne aplikacije i sadržaje. No ključ je u ravnoteži i postavljanju granica. Tehnologiju trebamo koristiti svjesno, kao alat, a ne kao zamjenu za igru, kretanje i odnos s roditeljima.
Na kraju – što je zapravo najvažnije?
Djeca ne trebaju savršene roditelje ni savršene metode, podsjeća Dragana, koja je i kao učiteljica, ali i kao mama prošla najčešće situacije i izazove učenja. Zaključak je da dijete treba roditelja koji ga razumije, podržava i vjeruje u njega. Jer kad dijete osjeti: “mama i tata vjeruju da ja to mogu”, tek tada počinje pravo učenje.
